Tribina: Digitalizacija u poljoprivredi

prof. dr. sc. Ivica Kisić, dipl. ing. agr.
Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Inovacije u poljoprivredi javljaju se od kada je čovjek u neolitu prešao na sjedilački način života prije 11. tisuća godina. Prvo je bilo korištenje štapa pri sjetvi sjemena poljoprivrednih kultura, zatim je došla zamjena drvenog pluga metalnim, pa pojava parnog i dizel stroja, a zadnjih godine je to primjena daljinskih istraživanja u poljoprivredi. Uvijek je u primjeni inovacija postojalo prijelazno razdoblje u kojemu su neki korisnici govorili sa skepsom o nečemu novom i njegovim nedostacima, kako je staro bilo puno bolje. No, vrlo brzo bi svi shvatili i vidjeli prednosti novoga i u tišini bi svi korisnici počeli koristiti to novo. Osobno se sjećam kada je u mojem rodnom kraju kombajn zamijenio vršalicu. Lokalni ljudi su išli iza kombajna i brojali koliko zrna pšenice ostaje na strništu iza kombajna. Ali nisu brojali da je za vršenje žitarica bilo potrebno minimalno 10-ak dobro uigranih radnika da servisira vršalicu. S druge strane, također bilo je i krivih inovacija u poljoprivredi koje nisu dale očekivane rezultate. Sve treba probati i sa svim istraživati, pa tako i s inovacijama u poljoprivredi. Najčešće se do novih otkrića (inovacija) dolazilo kada je neki problem postajao sve veći i bila ga je sve teže riješiti. Opet se vraćam na svoju mladost. Sjećam se drvenih kotača koje su vukli volovi ili konji i koji su bili uski te obloženi metalom. Pod sve većim teretom koje su zaprežna kola nosila vrlo lako su propadali u blato na lokalnim neuređenim cestama. Zamjenom tih kotača punjenim gumenim kotačima taj problem se riješio. Volovima i konjima bilo je puno lakše vući prikolicu punu žita s gumenim kotačima. U to vrijeme to je bila velika inovacija, iako to sada izgleda kao nikakvo otkriće. S odmakom od nekoliko stotina godina neke inovacije izgledaju minorne, iako su tada bile od ključnog značaja za razvoj civilizacije.

Hoću reći, inovacije se moraju smatrati i prihvatiti kao čimbenik rasta i razvoja, te su uvijek nešto što pokreće lokalno gospodarstvo i lokalnu zajednicu. Što je više lokalnih korisnih i primjenjivih inovacija, biti će bogatija i zadovoljnija šira društvena zajednica. Zadnjih desetljeća cijeli svijet je postao jedno veliko globalno selo i konkurencija je sve jača, pa tako i u poljoprivredi. Svima je cilj u proizvodnji što više smanjiti ulazne troškove, a zadržati cijenu svojeg proizvoda. Ovo se samo može smanjiti novim inovacijama odnosno novim rješenjima u poljoprivredi za što je potrebno što više saznanja odnosno cjeloživotnoga učenja. Također za primjene inovacija u poljoprivredi neophodno je potreban holistički pristup, odnosno pogleda više raznih znanstvenih grana na isti problem. Razgovor agronoma, strojara, električara, ekonomiste i sličnih struka samo može polučiti zadovoljavajući rezultat u otkriću nove inovacije u poljoprivredi. Problem radne snage u trganju metlica pri uzgoju sjemenskog kukuruza je prisutan u cijeloj Europi. Iz toga razloga, patentiran je stroj za trganje metlica u uzgoju sjemenskog kukuruza.

I na kraju, da zaključim, inovacije u poljoprivredi se mogu interpretirati kao primjena novog ili značajno poboljšanog proizvoda, procesa ili novog organizacijskog modela u poslovnu praksu. Iako je poljoprivreda od neolita bila pametna (da nije naši preci bi umrli od gladi) tek sa digitalizacijom počinje se govoriti o „pametnoj“ poljoprivredi. I ovo „otkriće“ naziva pametna poljoprivreda je inovacija. Ponavljam poljoprivreda je uvijek bila pametna, ali marketing je sada naglasio da je poljoprivreda „pametna“.